gif

Porodična psihoterapija

Šta je porodična psihoterapija?

Porodicom smatramo grupu ljudi koji brinu jedni o drugima i sebe zovu porodicom. Predstavlja prostor za rast i razvoj psihičkog identiteta pojedinca i zbog toga ima poseban kvalitet i mnogo je više od skupa individua koje dele fizički i psihološki prostor.

Porodica i porodični odnosi se smatraju veoma značajnim za mentalno zdravlje pojedinca. Tokom života se dešavaju mnoge promene koje mogu dovesti do problema u funkcionisanju porodice. Neke porodice nalaze svoj način da se suoče sa ovim promenama, dok nekima ovo ide teško.

Porodična terapija pomaže članovima porodice da se bolje razumeju i budu podrška jedni drugima. Omogućava im da na siguran način izraze teške misli i osećanja, razumeju iskustva i stavove, uvaže potrebe drugih kao i da prepoznaju snage porodice i rade zajedno na promeni u njihovim odnosima i njihovim životima. Tokom porodične terapije, edukovani terapeut pomaže porodici da unapredi komunikaciju, efikasnije rešava probleme, razvije strategije za suočavanje sa stresom i da osnaži osećaj povezanosti među članovim porodice.

Kada se primenjuje?

Porodična terapija može pomoći porodicama koje se osećaju tužno, ljuto, preopterećeno; kada nisu sigurni šta je najbolje da urade; kada misle da su zaglavljeni u ponavljajućim obrascima povređujućeg ponašanja.

Korisna je porodicama koje se suočavaju sa različitim teškoćama, kao što su:

  • Porodice koje imaju decu ili adolescente sa problemima ponašanja

  • Porodice sa posebnim izazovima kao što su mentalna bolest, fizička bolest, poremećaji ishrane, starenje, porodični konflikti, trauma i sl.

  • Roditelji pred razvodom

Takođe, na porodično savetovanje/terapiju mogu se javiti i porodice i parovi koji žele da grade bliskije i srećnije odnose, te da im neko pomogne da razgovaraju o teškim stvarima na siguran, otvoren, kreativan i koristan način.

Koliko tretmana je potrebno?

Broj potrebnih susreta zavisi od prirode i složenosti teškoća zbog kojih se porodica obraća za pomoć, kao i od ciljeva koje žele da postignu. Kod blažih problema u komunikaciji ili prolaznih životnih kriza, poboljšanje se često može postići kroz manji broj susreta. Složenije i dugotrajnije teškoće obično zahtevaju više vremena za razumevanje problema i usvajanje novih načina funkcionisanja.

Istraživanja pokazuju da mnoge porodice ostvaruju značajno poboljšanje tokom prvih 10 do 20 seansi porodične terapije. Ipak, trajanje terapije zavisi od prirode teškoća, ciljeva koje porodice žele da postignu i tempa promena koji im odgovara.

Terapijski susreti se najčešće održavaju jednom nedeljno ili jednom u dve nedelje i traju oko 60 minuta. Na početku rada terapeut zajedno sa porodicama procenjuje prirodu problema i definiše ciljeve terapije, a broj susreta se tokom procesa prilagođava njihovim potrebama i napretku.

Poslednja rečenica:

Porodičnu psihoterapiju sprovodimo koterapijski – sesije vode dve terapeutkinje. Ovakav pristup omogućava sveobuhvatnije sagledavanje porodičnih odnosa, kvalitetnije praćenje interakcija među članovima porodice i efikasnije planiranje terapijskih intervencija.