gif

Šta je frustraciona tolerancija?

autor teksta: dr Olja Dukić

Podrazumeva našu sposobnost da tolerišemo neprijatna osećanja i stresne situacije.

Biti frustriran znači da smo zaustavljeni u težnjama da postignemo ono što hoćemo (npr. želim da idem na izlet u prirodu a počela je da pada jaka kiša) ili smo iskusili ono što nećemo (npr. razboleli smo se). Smatra se da težnja da eliminišemo ili minimiziramo frustraciju predstavlja zdrav odgovor na okolnosti jer nas aktivira da pronađemo rešenje u problemskoj situaciji i doživimo osećanje zadovoljstva kada uspemo u toj nameri. Osobe koje na ovaj način reaguju na frustraciju bez burnih i intenzivnih osećanja imaju visok stepen frustracione tolerancije.

Međutim, iako je poželjno da osoba imama aktivan odnos prema frustracijama, odgovor na njih može biti problematičan na dva načina. Prvi nezdrav odgovor na neprijatnost je nizak stepen frustracione tolerancije. To znači da se osoba aktivira na početne znake neprijatnosti, dosade ili osujećenja. Često zahteva da se stvari u životu uvek odvijaju na lak i jednostavan način, da prepreke nametnute od drugih ljudi ne smeju da postoje a ukoliko postoje zaključuje da je to za nju/njega nepodnošljivo. Umesto da rade nešto kako bi minimizirali, otklonili ili prihvatili frustraciju koja je nepromenljiva (npr. hronična bolest), osobe sa niskom frustracionom tolerancijom izbegavaju i odlažu rešavanje problema. Takve strategije ne razvijaju disciplinu koja je neophodna kada se realizuju planovi koje smo sebi postavili. Na primer, imamo plan da uradimo nešto važno za posao ali procenjujemo da je to dosadno i odlažemo realizaciju. Mana niske frustracione tolerancije je i ta što vodi ka nizu nezdravih osećanja kao što su anksioznost, depresivnost, iritabilnost, bes, samoobezvređivanje. Drugi problem, iako se ređe pojavljuje, je previsok stepen frustracione tolerancije koji podrazumeva da ništa ne preduzimamo povodom različitih neprijatnih okolnosti. Na primer, prevelika tolerantnost prema nepovoljnim životnim okolnostima poput fizičkih povreda ili nasilja bi mogla da dovede do loših ishoda koji ugrožavaju naš opstanak. Osobe koje ne reaguju na učestale kritike ili zanemaruju znake umora, mogu dugoročno imati negativne posledice na mentalno zdravlje.

Sposobnost ljudi da tolerišu neprijatnost se menja tokom odrastanja. Kod dece se očekuje da stepen frustracione tolerancije bude nizak.  Na ranom uzrastu deca teško tolerišu glad, umor, odsustvo omiljene igračke i sl. a kasnije teško tolerišu obaveze koje se odnose na kućne poslove i školu, postavljena ograničenja u korišćenju ekrana (TV, telefon, računar) i sl. Pojedina istraživanja pokazuju da važan aspekt za postizanje  uspeha u životu predstavlja sposobnost samokontrole a ne školsko postignuće. Praktično, odlaganje zadovoljstva i tolerisanje neprijatnosti pred teškim i izazovnim zadacima predstavlja važnu životnu veštinu koja nas na duge staze vodi ka uspehu i zadovoljstvu.

Frustraciona tolerancija kod roditelja

Na putu razvoja visoke frustracione tolerancije kod dece, ponašanja roditelja igraju važnu ulogu. Pokazivanje nestrpljenja, sklonost ka impulsivnom ponašanju i burnom emocionalnom reagovanju roditelja, otežava razvoj visoke frustracione tolerancije kod deteta. Medjutim, ne reaguju svi roditelji na isti način iako su izloženi istim iskustvima. Jedno od objašnjenja za razlike u ispoljavanju ponašanja i emocija kognitivni teoretičari objašnjavaju našim interpretacijama. Ukratko, u zavisnosti od naših uverenja imaćemo veći ili manji stepen tolerancije na frustraciju. Otpornost na frustracije se stiče upornim radom i odustajenjem od zahteva da svaki aspekt u procesu postizanja cilja bude zabavan, lak i bez prepreka. U nastavku se nalaze tipična uverenja roditelja koja vode ka slabijoj otpornosti na frustracije.

  1. „Moje dete uvek mora da uradi ono što tražim od njega da uradi.“ Rukovođenje ovakvim načinom razmišljanja vodi ka porastu frustracije kod roditelja jer je jasno da deca ne rade uvek ono što roditelji žele.
  2. „Moje dete ne sme da mi poremeti planove.“ Prirodno je da deca tokom odrastanja imaju ponašanja koja remete roditeljima zacrtane planove. Ukoliko roditelji zahtevaju da to ne sme da se događa kreiraju mogućnost za čestim osećajem frustriranosti.
  3. „Mi kao roditelji moramo biti usaglašeni oko vaspitanja deteta.“ Bilo bi poželjno da roditelji budu usaglašeni ali zahtevanje da to mora da bude tako je nerealistično i često vodi ka napetosti.
  4. „Užasno je i strašno ukoliko me dete ne voli i ne poštuje.“ Roditelji koji se slepo drže ovog uverenja biće frustrirani jer iskustvo pokazuje da deca u određenim periodima odrastanja ispoljavaju nepoštovanje prema roditeljima i govore da ih ne vole.
  5. „Užasno je ako nisam savršen roditelj.“ Ne postoje savršeni ljudi pa samim tim ni roditelji. Nerealistična očekivanja da to budemo vodi ka visokoj emocionalnoj uznemirenosti.
  6. „Užasno je što zbog deteta ne mogu da radim ono što sam radio/la pre nego što sam postao roditelj.“ Ovakav način razmišljanja doprinosi da se roditelj oseća još napetije i time smanjuje kapacitet za razumno donošenje odluka.

Šta možete da uradite da povećate frustracionu teleranciju?

  1. Ispitajte frustraciju. Na primer, pitajte sebe: Da li je za mene stvarno nepodnošljivo što dete ne radi efikasno domaće zadatke ili mislim da je to za mene nepodnošljivo?
  2. Dobro je da prihvatite frustraciju ukoliko realno postoji. Zahtevanje da dete ne sme tako da se ponaša ili katastrofiziranje u situaciji kada dete ne radi domaći zadatak, samo još više povećava napetost i ne rešava problem izrade zadataka. Na primer, razmišljanje: „Ne sme tako da se ponaša!“ vodi ka napetosti dok razmišljanje: „ Očigledno da sme tako da se ponaša ali mi se to ne dopada.“ vodi ka prihvatanju neprijatne situacije.
  3. Prihvatite da situacija nije užasna i grozna već neprijatna. Razmišljanje: „Užasno je što se ne trudi i ne daje sve od sebe da savlada matematiku.“ podržava katastrofičnu filozofiju, dok razmišljanje:  „Nije prijatno i loše je što ne ulaže trud da savlada matematiku.“ podržava filozofiju visoke frustracione tolerancije.
  4. Prihvatite da ne morate da dobijete sve što želite. „Bilo bi bolje da sija sunce kada smo na letovanju ali to ne znači da sunce mora da sija i da ne sme kiša da padne jer meni to ne odgovara. Tako, želim da moje dete uradi domaći ali to što ja želim ne znači da mora.“
  5. Što je veća frustracija neophodno je više truda da se prihvati. Nije isti stepen frustracije kada nas neko očepi u autobusu i kada negujemo nepokretno dete.
  6. Shvatite da bez obzira koliko je frustracija loša, situacija može uvek da bude gora. Nabrojte pet stvari koje su lošije od toga da dete npr. ne radi efikasno domaće zadatke.
  7. Kada se situacija ne može popraviti bolje da se fokusirate na nešto drugo umesto što pridikujete. Pomeranje fokusa neće otkloniti frustraciju ali će prevenirati stvaranje dodatne uznemirenosti.
  8. Obratite pažnju na alternative. Što ste mirniji bićete sposobniji da pronađete alternative. Ukoliko registrujete visoku uznemirenost kada radite sa detetom domaće zadatke, možete na primer da angažujete nekog drugog ko je mirniji i sa kim dete efikasnije radi domaće zadatke.
  9. Shvatanje da je većina frustracija prolazna i ne traje večno.
  10. Budite svesni dugoročnih ciljeva i prihvatite da je kratkoročna neprijatnost neophodna kako bi postigli dugoročnu sreću.
  11. Podsetite se da nije frustracija ta koja nas uznemirava već naš stav prema njoj.
  12. Nemojte izbegavati frustracione situacije već na njih gledajte kao na priliku da naučite kako da razvijete veći stepen tolerancije

Kako da pomognete detetu da poveća frustracionu toleranciju?

Deca obično imaju problem da nauče da se nose sa frustracijama. Postoje tehnike koje mogu pomoći  roditeljima da razviju i povećaju kod deteta frustracionu toleranciju:

  1. Budite dobar primer. Kako se suočavati sa preprekama deca uče posmatrajući roditelje.
  2. Počnite sa malim koracima. Nemojte očekivati od deteta da odmah bude opremljeno sa visokom frustracionom tolerancijom jer se to uči kroz iskustvo. Deca će biti manje obeshrabrena i bolje će naučiti da se nose sa frustracijom ako su inicijalno izloženi prvo manjim naporima a postepeno većim. Naravno, deca ne mogu biti uvek zaštićena od većih frustracija koja su iznad njihove tolerancije. U svakom slučaju, mudrije je da krenemo sa manjim koracima.
  3. Budite strpljivi. Podučavanje zahteva vreme, trud i energiju. Trudite se da ne budete frustrirani procesom i prihvatite nesavršenosti prilikom truda.
  4. Pomozite im da prihvate ono što se ne može promeniti. Naglasite da nije korisno da zahteva da nešto mora da bude onako kako hoće jer to neće promeniti situaciju.
  5. Istaknite detetu da ništa nije grozno i užasno jer situacija uvek može da bude još lošija.
  6. Nagradite dete svaki put kada uloži napor da toleriše nešto što mu je frustrirajuće. Primetite kada dete drugačije reaguje na frustraciju (npr. kada mirno odreaguje kada kažete NE, ili kada prihvati poraz u društvenoj igri) i naglasite da ste zadovoljni zbog toga. Ponašanja koja su potkrepljena imaće tendenciju da se ponavljaju.
  7. Ignorišite dete kada ispoljava nisku frustracionu toleranciju. Ponašanja koja nisu potkrepljena imaju tendenciju da se ugase.
  8. Ohrabrite dete da odustane od kratkoročnih ciljeva zarad dugoročnog zadovoljstva. Pozitivno komentarišemo napore deteta da istraje u neprijatnim aktivnostima (npr. radi vežbe za kičmu) da bi kasnije uživalo (npr. odsustvo bola).
  9. Naučite dete da uvežbava frustracionu toleranciju tako što koristi imaginaciju. Na primer, recite detetu da zamisli sebe da ga za vreme učenja ometaju različite nepovoljne okolnosti (npr. drugovi ga zovu da igra igricu, počinje omiljena serija na tv-u, sestra galami u drugoj sobi) ali zamišlja da uprkos tim okolnostima ne odustaje i da uspešno istrajava u učenju. Diskutujte šta može da pomogne da istrajemo u nameri da savladamo zadatak.
  10. Pustite decu da se izbore sa teškoćama. Roditelji imaju tendenciju da rade stvari umesto dece,  obuvaju ih, nameštaju krevet, razrešavaju konflikte sa drugarima ali to ne pomaže u izgradnji frustracione tolerancije. Prihvatite da učenje prevladavanja frustracione tolerancije podrazumeva određenu količinu borbe i unutrašnje tenzije.
  11. Zapišite na papiru pozitivne efekte visoke frustracione tolerancije kako bi mogli da se podsetite zbog čega je važno da istrpite trenutnu nelagodu. Razmislite, koje dugoročne dobiti možete da imate vi i dete ukoliko naučite da ne odreagujete „na prvu loptu“?