gif

Strahovi kod roditelja

(autor teksta: dr Olja Dukić)

Većina roditelja ima prirodnu reakciju da zaštiti dete od potencijalnih opasnosti. Međutim, pojedini roditelji žive u konstantnoj strepnji i panici jer u različitim životnim situacijama predviđaju da se detetu može dogoditi nešto loše. Ovakav stil razmišljanja može imati za posledicu da roditelji sprečavaju dete da učestvuje u aktivnostima poput samostalnog odlaska u prodavnicu, spavanje kod prijatelja i sl., koje su neophodne za detetov socijalni i emocionalni razvoj. Dakle, strah kod roditelja može dovesti do toga da se dete prezaštićuje i sprečava da uči kroz iskustvo.

Ukoliko kao roditelj u većini situacija kroz koje dete prolazi vidimo opasnost, vreme provedeno sa detetom možemo da trošimo na izbegavanje „katastrofa“ čime umanjujemo sposobnost da opušteno učesvujemo u zabavnim aktivnostima sa detetom. Uplašeni roditelj ima manje sposobnosti da na logičan način reši problematične situacije i uči dete da potencijalno teške situacije doživi kao zastrašujuće.

Da bi roditelji nezdravo osećanje straha promenili u zdravo osećanje brige, važno je da prvo identifikuju koje misli im prolaze kroz glavu. Kada identifikuju misli, mogu sebi da postave sledeća pitanja:

  • Da li je ta situacija zaista opasna onoliko koliko se meni čini?
  • Da li znači da se zastrašujuća situacija neće dogoditi ukoliko ako se budem više brinuo/la?
  • Da li mi ovakve misli pomažu?
  • Kakve su posledice ukoliko nastavim da osećam strah ili strepnju?
  • Koje su alternativne misli koje mi pomažu da strah bude manji?
  • Šta mogu da dobijem ukoliko odustanem od straha?

Kako bi se oslobodili straha, predlažemo vam da isprobate sledeće strategije:

  1. Držite svoje misli u sadašnjosti. Primarni uzrok nezdravog straha je razmišljanje o zastrašujućoj budućnosti.
  2. Zamislite, do detalja, šta je najgore što može da se dogodi. Zatim, zamislite sebe da se potpuno snalazite u lošoj situaciji. Mnogi roditelji se zastrašuju tako što zamišljaju sebe kao bespomoćne. Dobro bi bilo da zamislite sebe kao nekog ko uspešno prevazilazi problematičnu situaciju.
  3. Preuzmite rizik. Svaki put kada izbegavate nešto da uradite zato što se bojite, vi jačate strah. Svaki put kada uradite nešto uprkos strahu, vi ga slabite.
  4. Zapamtite da je mnogo važnije da radite stvari nego da ih radite savršeno.
  5. Izložite sebe stvarima kojih se plašite postepeno. Napredujte malim koracima. Na početku će strah biti intenzivan ali će se smanjivati svakim sledećim korakom.
  6. Zapamtite da niko nikada nije sprečio da se nešto loše dogodi samo zato što je strepeo i paničio.
  7. Razgovarajte sa sobom na miran i ohrabrujuć način kada osetite strah.
  8. Ostavite sebi „vreme za brigu“. Svakoga dana u određeno vreme 10 minuta se zastrašujte koliko želite. Uložite napor da to ne radite u toku dana mimo tih 10 minuta.
  9. Setite se da deca kada porastu imaju bogatija i lepša sećanja na detinjstvo ukoliko su imali roditelje koji ih nisu štitili od različitih životnih iskustava.