(autor teksta: dr Olja Dukić)
Većina roditelja ima prirodnu reakciju da zaštiti dete od potencijalnih opasnosti. Međutim, pojedini roditelji žive u konstantnoj strepnji i panici jer u različitim životnim situacijama predviđaju da se detetu može dogoditi nešto loše. Ovakav stil razmišljanja može imati za posledicu da roditelji sprečavaju dete da učestvuje u aktivnostima poput samostalnog odlaska u prodavnicu, spavanje kod prijatelja i sl., koje su neophodne za detetov socijalni i emocionalni razvoj. Dakle, strah kod roditelja može dovesti do toga da se dete prezaštićuje i sprečava da uči kroz iskustvo.Ukoliko kao roditelj u većini situacija kroz koje dete prolazi vidimo opasnost, vreme provedeno sa detetom možemo da trošimo na izbegavanje „katastrofa“ čime umanjujemo sposobnost da opušteno učesvujemo u zabavnim aktivnostima sa detetom. Uplašeni roditelj ima manje sposobnosti da na logičan način reši problematične situacije i uči dete da potencijalno teške situacije doživi kao zastrašujuće.
Da bi roditelji nezdravo osećanje straha promenili u zdravo osećanje brige, važno je da prvo identifikuju koje misli im prolaze kroz glavu. Kada identifikuju misli, mogu sebi da postave sledeća pitanja:
- Da li je ta situacija zaista opasna onoliko koliko se meni čini?
- Da li znači da se zastrašujuća situacija neće dogoditi ukoliko ako se budem više brinuo/la?
- Da li mi ovakve misli pomažu?
- Kakve su posledice ukoliko nastavim da osećam strah ili strepnju?
- Koje su alternativne misli koje mi pomažu da strah bude manji?
- Šta mogu da dobijem ukoliko odustanem od straha?
Kako bi se oslobodili straha, predlažemo vam da isprobate sledeće strategije:
- Držite svoje misli u sadašnjosti. Primarni uzrok nezdravog straha je razmišljanje o zastrašujućoj budućnosti.
- Zamislite, do detalja, šta je najgore što može da se dogodi. Zatim, zamislite sebe da se potpuno snalazite u lošoj situaciji. Mnogi roditelji se zastrašuju tako što zamišljaju sebe kao bespomoćne. Dobro bi bilo da zamislite sebe kao nekog ko uspešno prevazilazi problematičnu situaciju.
- Preuzmite rizik. Svaki put kada izbegavate nešto da uradite zato što se bojite, vi jačate strah. Svaki put kada uradite nešto uprkos strahu, vi ga slabite.
- Zapamtite da je mnogo važnije da radite stvari nego da ih radite savršeno.
- Izložite sebe stvarima kojih se plašite postepeno. Napredujte malim koracima. Na početku će strah biti intenzivan ali će se smanjivati svakim sledećim korakom.
- Zapamtite da niko nikada nije sprečio da se nešto loše dogodi samo zato što je strepeo i paničio.
- Razgovarajte sa sobom na miran i ohrabrujuć način kada osetite strah.
- Ostavite sebi „vreme za brigu“. Svakoga dana u određeno vreme 10 minuta se zastrašujte koliko želite. Uložite napor da to ne radite u toku dana mimo tih 10 minuta.
- Setite se da deca kada porastu imaju bogatija i lepša sećanja na detinjstvo ukoliko su imali roditelje koji ih nisu štitili od različitih životnih iskustava.