Najčešća pitanja roditelja – i kako postupiti
autorka teksta: Jelena Srdanović Maraš
Saznanje da se vaše dete samopovređuje može pokrenuti teška pitanja i brige. Važno je da znate da u tome ne morate biti sami. Prikupili smo odgovore na najčešće nedoumice roditelja kako bismo vam pomogli da bolje razumete kroz šta vaše dete prolazi i da mu pružite stabilnu, smirenu i delotvornu podršku u prevazilaženju problema. U nastavku donosimo odgovore na ta pitanja, počevši od onog koje roditelje najčešće najviše brine.
1. „Da li je ovo pokušaj samoubistva?“
Samopovređivanje najčešće nema za cilj smrt, već smanjenje emocionalne napetosti. Ipak, osobe koje se samopovređuju imaju povećan rizik za suicidalne misli, naročito u periodima jakog stresa.
Možete pažljivo pratiti promene u raspoloženju i ponašanju i ne ustručavati se da dete direktno pitate kako se oseća. Pitanje o suicidalnim mislima ne podstiče takve misli, već može otvoriti prostor za iskren razgovor.
Možete reći: „Brinem se za tebe i važno mi je da znam kako ti je. Da li ti je nekada toliko teško da pomisliš da ne želiš da živiš?“
2. „Zašto moje dete to radi?“
Samopovređivanje je najčešće način regulacije emocija, a ne poruka upućena vama. Dete pokušava da se izbori sa nečim što mu je trenutno nepodnošljivo.
Umesto da tražite jedno objašnjenje, pokušajte da se usmerite na to kako se dete oseća. Smiren ton i otvorena pitanja pomažu više od ispitivanja ili traženja brzih odgovora.
Možete reći: „Ne moram da razumem sve, ali želim da znam kako ti je. Šta ti je tada najteže?“
3. „Kako da ga/je nateram da prestane?“
Samopovređivanje se ne može jednostavno zabraniti. Pritisak, kazne ili pretnje često povećavaju stid i potrebu da se ponašanje sakrije.
Umesto insistiranja na trenutnom prestanku, pokušajte da se usmerite na učenje novih načina regulacije emocija i na jačanje odnosa. Dete mora najpre razviti druge mehanizme da bi moglo da se odrekne ovog načina nošenja sa napetošću.
Možete reći: „Znam da ovo ne radiš zato što želiš da se povrediš, već zato što ti je teško. Hajde da zajedno tražimo druge načine koji bi ti mogli pomoći.“
4. „Da li treba da uklonimo sve oštre predmete?“
Razuman oprez je važan, ali potpuna kontrola može povećati napetost i osećaj nepovjerenja. Fizička bezbednost i emocionalna povezanost treba da idu zajedno.
Možete ukloniti očigledne rizike, ali je važno da objasnite da je cilj zaštita, a ne kazna. Time se čuva odnos i smanjuje osećaj srama.
Na primer: „Želim da tvoj prostor bude bezbedniji jer mi je stalo do tebe. To nije kazna, već način da ti pomognem dok zajedno radimo na tome da ti bude lakše.“
5. „Šta da kažem ako se ponašanje ponovi?“
Povratak ponašanja ne znači neuspeh. Najčešće znači da su emocije ponovo postale preplavljujuće i da je detetu potrebna dodatna podrška.
U tom trenutku najvažnije je da ostanete smireni i usmereni na razumevanje, a ne na razočaranje ili kaznu.
Možete reći: „Vidim da ti je ponovo teško. Hajde da zajedno pokušamo da razumemo šta se dogodilo i šta bi ti sada moglo pomoći.“
6. „Da li je ovo zbog interneta ili društva?“
Internet može pojačati ponašanje ili ga normalizovati, ali retko je jedini uzrok. Iza samopovređivanja obično stoji unutrašnja emocionalna borba. Istovremeno, internet može biti i izvor podrške, razumevanja i osećaja pripadnosti, posebno ako dete nema utisak da ga okolina razume.
Umesto zabrana bez razgovora, pokušajte da razumete šta dete tamo pronalazi. Zajedničko promišljanje o tome šta je podržavajuće, a šta uznemirujuće, pomaže više od naglog oduzimanja uređaja.
Možete pitati: „Šta ti znači ono što gledaš ili čitaš? Da li ti to pomaže ili te dodatno uznemiri?“
7. „Hoće li ovo proći?“
Mnogi mladi prestanu da se samopovređuju uz podršku i razvijanje novih veština. Oporavak je proces koji često uključuje uspone i padove.
Možda nećete odmah videti velike promene, ali male pomake vredi primetiti. Važno je da ostanete dosledni, prisutni i spremni da učite zajedno sa detetom. Umesto traženja brzog rešenja, pokušajte da se usmerite na stabilnost i kontinuitet podrške.
Možete reći: „Ne moramo sve da rešimo odmah. Važno mi je da znaš da sam uz tebe i da ćemo ovo prolaziti zajedno.“
